Prije rata Bosna i Hercegovina je bila koncentrirana na proizvodnju sirovina ( drvo, poljoprivredni proizvodi, željezo) i poluproizvoda (dijelovi za automobile, dijelovi za obuću, dijelovi namještaja).



Ostale jugoslavenske republike su uzimale ove proizvode i od njih pravile finalne proizvode, uslijed ratnih okolnosti, kupci su morali da pronađu nove dobavljače. Još od trenutka od kada je 1995. godine potpisan Dejtonski mirovni sporazum, Bosna i Hercegovina je u dugom, sporom i bolnom procesu ekonomskog oporavka. Proces reformi je spor iz raznoraznih razloga. Nema provjerenog recepta za ekonomsku revitalizaciju zemlje, koja je svjetsko tržište napustila kao centralizirana jedinica, a sada se kao reintegrirana i ratom opustošena zemlja pokušava vratiti u konkurentnu slobodnu tržišnu ekonomiju.
Pa ipak nije sve tako crno.

Valuta je stabilna, inflacijska stopa je veoma mala, zemlja nije prezadužena a većina infrastrukture je do sada obnovljena. Bosna i Hercegovina je na putu da postane članica Evropske unije. Zemlja je fokusirana na smanjenje birokratskog aparata, privatizaciju javnoga sektora te privlačenju stranih investitora. Strategija ekonomskoga napretka oslanja se na razvoj drvoprerađivačke industrije, poljoprivrede, turizama, rudarstva, metaloprerađivačke industrije, kao i industrije tekstila. Najveće bogatstvo Bosne i Hercegovine su bogate šume te obilne, kristalno čiste planinske rijeke. Cilj nam je da sačuvamo naša prirodna bogatstva i pružimo alternativu u obliku održivog razvoja kroz ekološki turizam, SME razvoj i poljoprivredu (posebno organsku poljoprivredu malih farmi).