O Bosni i Hercegovini
Praktične informacije
Turističke atrakcije
FAQ's
Publikacije
Mapa "Srca južne Evrope"
Mobilni turistički vodič i turističke kartice
Turističke informacije
Komunicirajte sa BH Telecomom: Prepaid paket za turiste
Frend za turiste: povoljna komunikacija i neograničen mobilni internet
Mailing lista
Prikaži
Smještaj
Sportske klubove
Turističke agencije

u



Okruženo padinama planina i sa sjevera i sa juga Sarajevo se širilo kako na istok tako i na zapad, ne samo kao da se otvara vjetrovima i rijekama, nego i utjecajima različitih kultura koje dolaze iz tih pravca.



Smješteno u sjecištu dva glavna vodena bazena rijeke Bosne i rijeke Neretve, koje spajaju sjever Evrope sa Mediteranskim morem, Sarajevo se nalazi u središtu Balkanskog poluotoka, vjekovima služeći kao prolaz ljudima koji su dolazili iz Grčke i Azije i migrirali ka zapadnoj Evropi kao i obrnuto. Prve nastambe datiraju gotovo 5000 godina unatrag. Na Butmiru ( u blizini Sarajevskog aerodroma) nalazi se jedno od najinteresantnijih i najbogatijih neolitskih nalazišta na području Balkana.

Iliri

Iliri su ovdje živjeli do kraja bronzanog doba, i ostaci njihovih nastambi se mogu pronaći na više lokacija oko Sarajeva. Kada su Rimljani pokorili Ilire u prvom vijeku nove ere, oni su osnovali svoje naselje u blizini termalnih izvora na području danas poznatom kao Ilidža. Tu se još i danas mogu vidjeti ostaci rimskih vila, kupatila, mozaika i skulptura.

Dolazak Slavena

Kad su Slaveni došli sa sjevera u sedmom stoljeću, njihova kultura i model države su postali dominantni. U dvanaestom stoljeću Bosna se postepeno izgradila u regionalnu silu, dok se vrhunac teritorijalne ekspanzije desio u četrnaestom stoljeću. Bosanska država je imala nekoliko važnijih centara koji su se nalazili na području današnjeg grada Sarajeva gdje je Vrhbosanski region imao utvrđene gradove Hodidjed, Kotorac, Vrhbosna i Trgovište.

Otomanski period

Sredinom petnaestog stoljeća Sarajevo biva pripojeno Otomanskoj imperiji. Ova je imperija imala veliki utjecaj na Sarajevo decenijama prije nego što je Bosna zvaničino osvojena. U ranim godinama otomanskog osvajanja spomenut je po prvi put grad Saraj-ovasi (saraj znači dvorac, ovasi polje). Sarajevo postaje prva administrativna i vojna baza otomanske imperije u Bosni, a ubrzo nakon toga i središte Bosanskog Sandžaka (sandžak je najveća teritorijalna jedinica unutar Otomanskog carstva). U novonastalom gradu pojavljuju se prvi zanati: kožari, kovači, sedlari, mlinari i pekari. Život u gradu, nebitno da li se radi o ekonomskom ili kulturnom aspektu, (u gradu) razvijao se nevjerovatnom brzinom tokom šesnaestog stoljeća. Izgrađeni su mnogi mostovi na rijeci Miljacki koja teče kroz srce grada; Kozija ćuprija, Čehajina i Latinska ćuprija koje samo svjedoče o veličanstvenosti orijentalne arhitekture. Na desnoj strani rijeke u procvatu je Baščaršija koja postaje socijalni, ekonomski i kulturni centar novonastalog grada i najveći trgovački centar u središnjem Balkanu. Karavani koji su dolazili iz Venecije, Beča, centralne Evrope i Mediterana zaustavljali su se u jednom od pedeset Sarajevskih prenoćišta, poznatih kao "han". Najpoznatiji od svih je Morića han sagrađen krajem šesnaestog stoljeća. Danas je to turistička atrakcija koja nudi autentične prizore prošlosti Sarajeva. Originalno na prvom spratu su bile sobe za noćenje i kafana, dok se u dvorištu koje je pokriveno trijemom utovarala i istovarala roba, te bilo skladište i štale za konje. Do šesnaestog stoljeća ovaj grad je već imao redovne kontakte sa ostalim evropskim gradovima i počeo nalikovati pravoj metropoli. Sa otomanskom vladavinom rasla je i vizija grada. Jedna od značajnih odlika otomanske vladavine bila je uvažavanje drugih religijskih uvjerenja, posebno uzimajući u obzir silne religijske progone koji su se dešavali širom tadašnje Evrope. Pravoslavci, katolici i sefardski jevreji (koji su protjerani 1492. godine iz Španije i koji su se naselili u Sarajevu) živjeli su u relativnoj slozi na području Baščaršije. Upravo ovo je dalo osnovu kulturnom pluralizmu po čemu je grad uvijek bio poznat. Sarajevo je jedan od rijetkih evropskih gradova koji su imali vodovod prije 400 godina. U svom putopisu iz sedamnaestog stoljeća turski putopisac Evlija Čelebija zapisao je da u ovom gradu ima 110 javnih česmi.

Austrougarski period

Za vrijeme četrdesetogodišnje vladavine austrougarske administracije Sarajevo je po prvi put u potpunosti osjetilo evropske kulturne tokove. Otvarale su se nove škole i evropski ustrojene naučne institucije, dok su mladi sarajevski intelektualci stjecali obrazovanje u vodećim evropskim gradovima. Grad je uživao snažan ekonomski, politički i kulturni razvoj. Pojavljuje se i prva moderna industrija: tvornica duhana 1880. g., tvornica ćilima 1888. g., tvornica namještaja 1869. g i tvornica sapuna 1894. g., kao i elektrane, tvornice tekstila i hrane. Postavljena je i željeznička pruga koja je uglavnom služila za eksploataciju bogatih bosanskih prirodnih resursa. Uporedo sa ovim razvojem u Sarajevu raste i otpor prema još jednoj okupatorskoj vlasti. Ustanci tokom posljednjih godina otomanske dominacije Bosnom i Hercegovinom, stvorili su osnovu za snažan pokret otpora. Mladi srpski nacionalist Gavrilo Princip ubio je 28. juna 1914. godine austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Austrija je objavila rat Srbiji, a Rusija imajući svoje interese na Balkanu, podržava Srbiju i objavljuje rat Austriji. Ovaj događaj je uvod u I svjetski rat.

Titova Jugoslavija

Nakon II svjetskog rata i pobjede Titovih partizana, Sarajevo se veoma brzo razvijalo. Broj stanovnika je rastao i grad se teritorijalno širio dobivši deset novih opština. Sarajevo je postalo umjetničko, kulturno i duhovno središte Bosne i Hercegovine. Najbolji primjer Sarajevskog kulturnog i socijalnog procvata su Zimske olimpijske igre održane 1984. godine, koje su u to doba bile najveće zimske olimpijske igre ikada održane.

Sarajevo danas

Oporavak grada nakon najduže opsade u historiji moderne Evrope predstavlja istinsko čudo. Sarajevo je bilo u opsadi srpskih snaga koji su grad držali bez vode,struje i pod stalnim granatiranjem. Svoju podršku opkoljenom Sarajevu, ranjenom gradu, dali su mnogi dolazeći u njega kao Susan Sontag, Joan Baez, Zubin Mehta, Anri Levi,Tomislav Durbešić, Piero dell Giudice, Mira Poljo,Sonja Hegel. Deset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je okončao opsadu dugu 1400 dana, Sarajevo je grad koji se najbrže mijenja u Evropi. Obnova je većinom završena i grad su preplavili novi kafići, restorani, prodavaonice a ipak je uspio da sačuva svoju tradiciju i originalnost. Sarajevo je danas mjesto koje je blisko srcu, grad u kojem se osjećate kao da ste kod kuće….to je zajednica koja svakog gosta prima kao svog najbližeg.







Lociraj na karti
Historija
Dolazak
Šta vidjeti i raditi
Muzeji i Galerije
Festivali
Gdje jesti
Turističke
informacije
Gdje odsjesti
Smještaj
Turizam, aktivnosti
& ostale usluge
Sarajevo
Bjelašnica i
Igman
Lukomir/Umoljani
Jahorina
Ilidža
Nacionalni Park
Sutjeska
Rijeka Tara
Gornja dolina
rijeke Drine
Kreševo
Fojnica
Kraljeva Sutjeska
Visoko
Vareš
Kanjon Rakitnice
Bijambare
Olovo
Zemlja u obliku
srca
Šta raditi?
Kuda ići?